Zamjenik gradonačelnika Prijestonice Cetinje, Momčilo Martinović, obraćajući se prisutnima, kazao je da ovaj datum obavezuje pokoljenja na poštovanje i vječnu uspomenu na njihove učesnike. On je naglasio da je nepokolebljivo i herojsko suočenje sa smrću u prvim ustaničkim danima bilo za cetinjski kraj, u prvom redu za njegovo mlado pokoljenje, primjer i podstrek da istraje u borbi tokom cijelog rata.

- Italijanski motorizovani bataljon koji je krenuo ovim putem da deblokira Cetinje, doživjeće istu sudbinu kao i sve vojske koje su ovuda nadirale u cilju da pokore Crnu Goru. Njih će u zasjedi sačekati 78 gerilaca iz Gornjeg Ceklina i Lubotinja. Zahvaljujući njihovoj hrabrosti, mjesto Košćele od tog dana je simbol nepremostive prepreke za okupatora, a za sve Crnogorce mjesto koje se sa ponosom spominje – istakao je Martinović.

On se zahvalio predstavnicima SUBNOR-a i mjesne zajednice Ljubotinjsko građanske – što ne zaboravljaju, i što su se sabrali na ovom mjestu kako bi se prisjetili crnogorskih junaka.

- Naš je zadatak da ostanemo na putu naših časnih predaka, da budemo dostojni njihovog djela i da time neumorno i predano jačamo sve ono što je sazdano na tekovinama slobode, kao pojma koji je uvijek bio neodvojiv od trajanja Crne Gore – zaključio je Martinović.

Na skupu su govorili i predsjednik SUBNOR-a Cetinja Stevan Radunović i predsjednik Mjesne zajednice Ljubotinjsko – građanske Čedo Radoman.

Najslavniji boj u Trinaestojulskom ustanku odigrao se 15. jula 1941. na Košćelama, na komunikaciji Rijeka Crnojevića – Cetinje. Dva gerilska odreda, Ljubotinjski i Gornjo-ceklinski, sa 78 boraca, sačekali su u zasjedi drugi bataljon granične straže koji je na kamionima upućen iz Podgorice da deblokira Cetinje. U žestokoj osmočasovnoj borbi (od 1 sat po ponoći do 10 prije podne) italijanski bataljon se žilavo branio ali je uništen: poginulo je 70-80 vojnika i starješina, a preko 700 zarobljeno a među njima 110 teško a 150 lakše ranjenih. Ustanici si imali samo jednog ranjenog.